Japanske poslovice

Čovjek je smrtan, ali njegovo ime može postati besmrtno.
Čovjek može vidjeti nebo kroz ušicu igle.

Hvalisanje je početak sramote.

Jaka ljubav rađa sto puta jaču mržnju.

Kad bi se čovjek manje brinuo za stvari koje su mu daleke, zacijelo bi više mislio na stvari koje su mu blizu.
Kad umireš od žeđi kasno je razmišljati o kopanju bunara.
Ko hoće da nebo izmjeri trskom, nalik je na onoga koji pokušava zemlju probušiti iglom.
Ko pije vino, ne poznaje njegovu štetnost; ko ga ne pije, ne poznaje njegove koristi.

Ljubomora je duša ljubavi.
Ljudi najviše trpe zbog pomanjkanja kruha i ljubavi.

Metal se upozna u vatri, čovjek uz vino.

Na svijetu se ponekad događaju i čuda.
Najslabije stvorenje na svijetu jest čovjek. Njemu sve naškodi: i vjetar, i mraz, i sunce.
Nebo nema usta, zato nuka čovjeka da govori o njemu.
Niko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna.

Onoga ko marljivo radi ni nebo ne može učiniti prosjakom.
Onome što je bilo lani, smije se i vrana.

Pametan čovjek naći će vodu i u pustinji, a budala će kraj rijeke umrijeti od žeđi.
Panj koji je već gorio lahko se zapali.
Pri prvoj čaši čovjek pije vino; pri drugoj čaši vino pije vino; pri trećoj čaši vino pije čovjeka.

Siromašan nema slobodnog vremena.
Sreća pomogne nekad – rad uvijek.

Tamo gdje ljubav vlada nema ni velikih ni malih.

Velike nesreće nastaju iz malih uzroka.